Dominic Chant
Poezija
Dominic Chant
Poezija
Osim Duhovnosti i Filozofije. Istraživanja skrivenog. Tumačenja Snova i Vizija. Dominic Chant ima strast prema čitanju i stvaranju Poezije. Ovim putem i ovdje na stranici ću objavljivati više manje pjesme iz arhive i neke dijelove iz knjige: Praznina koja treba da ugleda svjetlo dana.
Čuvari izlaze iz sjene
Srcem pišem ovu pjesmu.
Ne traži ne istraženo,
ostani na istom mjestu,
ne mijenjaj svoju cestu.Sova noću nije sama,
više tajne nisu tajne.
Svaki mrak i svaki zid,
ima svoje skrivene oči.Zvijer ima ograničeno vrijeme.
Pauk plete svoju mrežu.
Pljusak kiše ispire tragove.
Crni oblak gasi svjetlo.Ne misli ugasi sebe,
grijeh putuje u nebo,
vremena je ostalo malo,
svjetlosni čuvari nisu sjene.
Nisam
Nisam poput lista na grani.
Nisam na zemlji neka samo prođu dani.
Nisam poput kamena kojeg se gazi.
Nisam bogataš moram da radim ali dupe ne ljubim ni jednom gazdi.
Nisam čovjek od brze srdžbe imam
kulturu i stav.
Nisam glup imam snove i svoj put trudim se da bude i Bogu dobar i prav.
Nisam mrav ja sam čovjek koji se također počeše tamo gdje zasvrbi.
Nisam svetac trudim se to biti vjerujem u Boga i čovjeka koji je platio za grijehe moje, tvoje i sve do ljudi prvih.
Nisam čist i vjeruj da nisi ni ti zato moli Boga neka nas pročiste njegova sina kapi prolivene krvi.
Gladan Bože
Sjednem na meku stolicu,
pravio ju moj deda.
Dobra je za jaja,
nekad malo bole leđa.Sada nemam puno vremena,
na stranu stavljam Reum,
vadim cigaretu tražim kremen,
papir čeka, mozak spreman.Kažu svuda su pare,
napregnem oči zategnem papke,
podignem trenirku, pritegnem čarape,
između guzova upale gaće.Gdje su, gledam i tražim,
dok kruhom mažem mast,
u zraku osjećam pile,
život ide neće stati.Protiv sile ne može,
kada nema se mesa,
uvijek ima svježe grožđe,
i gladan vjerujem Bože.
Sanjaju Zlo
Sanjaju zlo, nisu zli.
Hrani ih tuđi pad,
koda ih zdrko prvi.
Svjetlo bio, onda tama.Glupe priče daju glavobolju.
Živim slobodno, to volim.
Dajem put Božje riječi.
Molim se samo Bogu.Ne slušam zle riječi.
Ovaj manji, onaj veći,
bio ja svet ili ne,
Bog me čini sretnim.
Iz ponora u ponor
Moj korak je umoran.
Iz ponora u ponor,
pitam se svaki dan,
gdje se skriva odmor?Nema nade ni hvale,
ni svjetla u tami,
život prolazi odlaze dani,
jednom smo bili mladi.Naučio sam neke stvari,
malo škola, malo stari,
malo ulica, jaran pravi.
Nema nikog krv krvari.Naučio sam sada znam,
svi postaju kao vulkan,
da unište tvoj san,
na kraju, ostaješ sam.
Doći će bolje
Jednog dana, dođe dan.
Željet ćeš tada stati.
Nećeš moći preko noći.
Ni naprijed ni nazad.Doći će tužan dan.
Sjetiš se osmijeha svog.
Gdje je sada sve?
Nestalo je kao prah.Riječi nije me briga.
Tebi nisu neka mudrost.
Zato biraš biti tih,
u mraku bez svjetla.Doći će dani bolji,
opet govoriš sam sebi.
Sada već koje ljeto,
što možeš, ništa više.Nemaš puno izbora, osim.
Da pokušaš još jednom,
Samom sebi da kažeš,
ne brini, stiže bolje.
Nisam uzalud živio
Nekog briga, nekog nije,
cijene kada ih nasmiješ.
Nekad neki reknu hvala,
nekad usluga je mala.Dobar čovjek, dobro djelo,
danas vole te svi,
sutra nema nigdje nikog,
zašto te boli glava.Sve jednom mora proći,
nastavi činit dobra djela,
čuda stvara čvrsta vjera,
težak život naprijed tjera.Svatko jednom umrijet mora,
najbolja je životna škola.
Netko prati korake tvoje,
sunce sja nema straha.Čini uvijek svima dobro,
netko promatra na sve.
Neka ništa nisi skrivio,
da uzalud nisi živio.
Noge bole od trčanja
Noge bole od trčanja.
Čarape smrde od znoja.
Frizuru kvari jak vjetar.
Minute prođoše skoro uzalud.Tražimo mjesto lijepog života.
Dali smo ovoga trena mrtvi?
Tražimo jučer, tražimo nešto.
Suho grlo zalijevam vodom.Osjećam glad, nisam umro.
Zbog žurbe osjećam smrad.
Tijelo je postalo umorno.
Mlaz vode dobro dođe.Nema odmora ili si lijen.
Bježi od toga daleko.
Ne znam što bi još rekao,
svatko treba malo odmoriti.Trči, žuri i samo žuri,
traži život i sreću.
Imali kraja traženju tome,
san zove moram da utonem.
Lula, Miš i Vesela Vila
Ptica čisti svoje krilo.
Vjetar raznosi suho lišće.
Mali miš govori mišu,
igraj s veselom vilom.Neki starac puši lulu.
Stranac prolazi nešto priča,
težak život i puno gorak.
Starac reče: Produži korak!
Gube se dragosti puka
Netko živi, netko umire.
Nekom smijeh, nekom strah.
Puno tajni svijet skriva,
iz šume vrisak dopire.Prazan stomak bol stvara,
gube se dragosti puka,
crvene oči u noći,
kažu neki poput vuka.Što god nije vuk,
mudrost kao u zmije.
Tajna nije tako velika,
to je gladni puk.Duša vrijedna poput zlata,
same laži nema bolje.
Prazan stomak nema volje,
svi prljavi od krvi i blata.
Praznina
Praznina koja treba ugledati svjetlo dana nije samo zbirka poezije i proze; to je dešifrirani dnevnik tridesetogodišnjeg hodočašća. Od prvih stihova zapisanih 1996. godine, pa sve do vizija 2026., Dominic Chant vodi čitatelja kroz sirovu stvarnost ljudskog postojanja.
Ovo djelo spaja nespojivo: miris znoja i teškog rada s mirisom tamjana i duhovnih objava. Kroz desetljeća istraživanja skrivenog, tumačenja snova i filozofskog propitivanja, Chant razgolićuje ljudsku dušu. On ne piše o svecima na oltarima, već o svecima u blatu – o ljudima koji griješe, krvare, gladuju, ali ne prestaju gledati u zvijezde. Knjiga je most između ponora podsvijesti i vrhunaca vjere, poziv svakome tko se ikada osjetio praznim da tu istu prazninu ispuni vlastitim svjetlom.
Linkovi na knjigu:
Praznina- Uskoro!!!
Linkovi:
Uskoro!!!
2027
Prve stihove sam napisao 1996. Sada je 2026 i pišem ih još uvijek i mislim da neću prestati stvarati Poeziju.
All rights reserved © Dominic Chant